U hrvatskom repertoaru pučkih liturgijskih popijevki gotovo da ne postoji nijedna slična Zdravo Tijelu Isusovu – tako ukorijenjena i proširena, tako obljubljena, nikada dosadna, neodoljivo poželjna i iščekivana u svakoj nedjeljnoj pučkoj misi. Ona je uvijek pravi nenadoknadiv duhovni događaj i užitak vjernika: ako nije pjevano Zdravo Tijelo, kao da nisu niti bili na misi.
Veličanstven je i neopisiv dojam kad puna crkva bilo gdje u Bosni (i Hercegovini), po sjeveroistočnome, s pratnjom na veliku sekundu, ili po jugozapadnome napjevu, s pratnjom na tercu i kvintu, pjeva punim glasom i punom dušom svoje Zdravo Tijelo Isusovo. S njim se može usporediti još samo U to vrijeme godišta, u veselim božićnim danima, i Rascviljena Majka staše, u ozbiljnu korizmenom vremenu, kad svi idu na dirljivu pobožnost križnog puta. Teško da igdje na svijetu postoji nešto slično: da je pučka crkvena popijevka postala snažnim simbolom vjere i molitve – duhovni događaj uvijek nov i snažan, neodoljiv i utješan za dušu i tijelo. A što znamo o svojemu Zdravo Tijelu?
Praizvori
Najomiljenija liturgijska popijevka kod Hrvata, Zdravo Tijelo Isusovo, toliko je stara da je danas teško utvrditi vrijeme njezina nastanka i autora. Neki misle da bi njezini prvi oblici (praizvori) mogli sezati do u 13. ili barem u 14. stoljeće (?). Dosad se to pitanje malo istraživalo. Postoji nekoliko povijesnih momenata – praizvora, koji su (ne)izravno mogli utjecati na nastanak ove naše prastare crkvene popijevke.
Tijelovo
Krštenje i presveta euharistija bitni su za naše posvećenje i od samih početaka Crkve zauzimaju glavno mjesto u katehezama i u kršćanskoj duhovnosti uopće. Od 11. stoljeća posebno se počinje isticati presveta euharistija i štovati Krista stvarno prisutna pod prilikama kruha i vina. Nastali su novi oblici pučkih pobožnosti prema Presvetom Sakramentu, koje su postepeno dovele do uvođenja blagdana Tijela Gospodinova, Tijelova (četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva). Godine 1264. papa Urban IV. proširio je taj blagdan na cijelu Crkvu. Otad nastaju i posvuda se proširuju nove i nove euharistijske pjesme i napjevi. – Kod istraživanja Zdravo Tijela potrebno je imati na umu i tu povijesnu okolnost.
Također srednjovjekovni misteriji (prikazanja, skazanja – pobožne pučke priredbe na narodnome jeziku, protkane glazbenim momentima 14-17. stoljeća), u kojima se najčešće obrađuju događaji iz Isusova i Marijina života, također su mogli biti povod nastajanja i razvoja Zdravo Tijela.
Tridentinska reforma
Važan povijesni moment koji je mogao igrati određenu ulogu u povijesti Zdravo Tijela jest i reforma Tridentinskoga sabora, koja je u Bosni i Hercegovini brzo našla svoj odjek, kako je vidljivo u djelima franjevačkih pisaca s početka 17. stoljeća. Taj sabor je reformirao prije svega svetu liturgiju, očistivši ju od profanih elemenata, odnosno neliturgijskih tekstova i napjeva, ujedinio i učvrstio Crkvu u ispovijedanju pojedinih vjerskih istina, posebno onih koje se odnose na presvetu euharistiju i na Mariju, koje su protestanti počeli osporavati. Upravo to osporavanje moglo je biti povodom isticanja i učvršćivanja u srcima katoličkih vjernika tih važnih vjerskih istina – najsigurnije i najuspješnije po stvaranju i širenju zdravih i dobrih euharistijskih i marijanskih pučkih popijevki. Naravno, ta povijesna okolnost samo je pretpostavka, koju ne trebamo izgubiti iz vida kod istraživanja pojedinih euharistijskih i marijanskih popijevki. Samo po sebi Zdravo Tijelo Isusovo svojevrstan je velebni spomenik katoličkog vjerovanja u presvetu euharistiju, u misnu žrtvu, odnosno u presveto Tijelo Isusovo na oltaru posvećeno, iz kojeg vjernik crpi snagu za svoj svagdanji život. Sve ako su elementi teksta (pratekst) ove velebne euharistijske pučke pjesme postojali i prije Tridentinskog sabora, što je vrlo vjerojatno, povijesne okolnosti tridentinske reforme mogle su imati odlučan upliv na definitivno oblikovanje teksta Zdravo Tijela, na njegovo proširenje i učvršćenje u narodu. Sve se to zaista i dogodilo u upadljivoj vremenskoj blizini tog Sabora, kako ćemo dalje vidjeti.
Autor ili autori
Postoje sigurni povijesni podaci koji razjašnjavaju i uvelike otkrivaju autora ili autore ove i danas najobljubljenije euharistijske pučke pjesme kod nas.
Tekst Zdravo Tijela ima svoju dosta dugu povijest. Za današnju njegovu jasnu i zaokruženu formu zaslužni su razni autori. Sasvim je vjerojatno, možemo reći sigurno, da su neki njegovi elementi (pojedini stihovi, pratekst), kako smo gore napomenuli, postojali prije tekstova zapisanih u prvim knjigama na narodnom jeziku kod nas, stvoreni od anonimna pobožnog autora (ili više njih?), davno, možda čak i prije vremena nastanka pučkih pobožnih molitvica na narodnome jeziku.
Divković – Margitić – Babić
Najstariji dijelovi teksta Zdravo Tijela Isusova, zabilježeni ne kao zasebna pjesma već kao pojedini stihovi u drugim pjesmama, koliko smo dosad mogli utvrditi, nalaze se u poznatu djelu fra Matije Divkovića (1563. – 1631.): Nauk karstjanski (tzv. Mali nauk), iz 1616. godine. Pod naslovom Molitve na verši složene na poštenje Gospodina Isukarsta našega Spasitelja Divković donosi pet molitava u stihovima, u stvari molitvica, o kojima smo već govorili. Prva i druga molitva počinju pozdravom presvetom Tijelu Isusovu, treća i četvrta započinju pozdravom Isusu, slično i peta, koja se postupno razvija u prekrasnu meditaciju o presvetom Tijelu Isusovu. Sadržajem ove Divkovićeve molitvice u cjelini odgovaraju sadržaju Zdravo Tijela. Struktura strofe nešto je drugačija: nisu dva (distih), već tri stiha (trostih). Ali ta razlika nije bitna. Bitno je ono ustrajno klicanje, ili pozdravljanje presvetog Tijela Isusova, odnosno imena Isusova ili Presvetoga Trojstva. To klicanje tijekom pjevanja Zdravo Tijela uzdiže kršćanske duše sve više do pobožna i zanosna promatranja i uživanja Presvetog Tijela, imena Isusova, odnosno Presvetog Trojstva. U Divkovićevoj Prvoj molitvi, koja ima 10 strofa, riječju »zdravo« ili »zdrav« ih »o prislavno« počinje čak šest strofa, a posljednja započinje s »tebi slava«. Slično je u drugim molitvama, osobito u drugoj i četvrtoj. Očito su ove Divkovićeve molitvene pjesme, koje i mole i kliču presvetomu Tijelu, nadahnule nešto kasniju pjesmu zanosnih meditativnih poklika Zdravo Tijelo Isusovo. Sličnost s tom pjesmom je upadljiva. Ideja o njoj i prvi stihovi prisutni su u tim molitvenim pjesmama.
Je li Divković u ovim stihovima potpuno originalan? Poznato je da se, kao pisac, bitno oslanjao na tradiciju. U spomenutom djelu, nakon izložena nauka, donosi desetak pobožnih pučkih pjesama – molitvica, čije je uzorke u narodu sigurno već imao, samo ih je teološki lijepo uredio. Teško je utvrditi povijest tih uzoraka. Bit će korisno, radi daljnjega istraživanja, navesti sve pjesme u Divkovićevu Malom nauku (1616.). To su ove pjesme: Gospin plač (vjerojatno prema Plaču iz hrvatske
glagoljaške književnosti, a glagoljaši su preuzeli original iz srednjovjekovne latinske književnosti: Planctus Beatae Virginis – Plač Blažene Djevice, koji se pripisuje sv. Anzelmu, (1033. – 1109.), Verši prilike Isukarstove vele liepi, Molitve na verše složene na poštenje Gospodina Isukarsta (pet molitava), Verši Abramovi, Život svete Katarine, Katini verši, Piesan za Božić, Piesan za dan martvih.
Fra Stipan Margitić Jajčanin (sredina 17. stoljeća, umro u Fojnici 1730.) stvorio je, prvi put, koliko nam je poznato, od ovih Divkovićevih uzoraka cjelovit tekst Zdravo Tijela Isusova, tiskan u njegovoj glasovitoj Stipanuši – Ispovid karstianska (1701.). U 27 malih pučkih strofa (dvostiha), pažljivo razmatrajući otajstvo i sljedeći povijesni tijek svetih događanja, ispovjedio je i istaknuo kršćansko vjerovanje o Presvetom Tijelu Isusovu, povijesnom i otajstvenom (euharistijskom) Tijelu, začetu po Duhu Svetom u djevičanskom krilu Marijinu, na oltaru posvećenu, nam za hranu svima danom. Druga polovica te euharistijske pjesme počinje riječima: Zdrava prisveta Hostijo – I ti, Divice Marijo. To je, zapravo, posebna pjesma o Tijelu Isusovu koju je Margitić ovdje spojio u jednu pjesmu, jer tako bolje odgovara naslovu: Pisma od Tila i Karvi Isusove. Da bolje slijedimo razvojnu nit današnjeg oblika teksta ove omiljele euharistijske pjesme.
Od ove duge Margitićeve forme, fra Toma Babić (oko 1680. -1750.), u glasovitu djelu Cvit razlika mirisa duhovnoga, tzv. Babuša (1726.), napravio je konačnu kraću formu teksta Zdravo Tijela Isusova, koji se, uz neznatne promjene, i danas upotrebljava.
U današnjem tekstu Zdravo Tijela ispuštena su dva posljednja stiha fra Tomina teksta i stih »Zdravo Tilo Isusovo, / Svak dan nami posvećeno«, a dodan je stih »Zdravo Tijelo Isusovo, / U jaslice položeno«. Također je u današnjem tekstu ispravljen redoslijed onih stihova koji u fra Tominu tekstu ne stoje na pravome mjestu s obzirom na slijed povijesnih događanja. Neka hrvatska izdanja ispuštaju stihove: »Zdravo Tijelo Isusovo, / S desnu Oca posađeno« i »Zdrav od meda slađi kruše, / Kim se hrane vjerne duše.« Tim stihovima današnji tekst Zdravo Tijela upotpunjen je i zaokružen u cjelinu od 16 malih pučkih strofa (distiha).
Radi daljnjeg istraživanja bit će korisne neke napomene.
NAPJEVI Zdravo Tijela u svim hrvatskim krajevima, po svojoj unutarnjoj konstrukciji odaju veliku starinu i originalnost. U Bosni postoje dva glavna tipa: sjeveroistočni, tj. desno od rijeke Bosne – s pratnjom na veliku sekundu i jugozapadni, s njezine lijeve strane – s pratnjom na tercu i kvintu (ali nije nepoznata ni pratnja na sekundu, osobito u Srednjoj Bosni). Predstavljanje i analiza tih napjeva zahtijeva opširan rad. Stoga to ovdje ispuštamo. Zanimljivo je da poznata hrvatska zbirka Cithara Octochorda ne donosi pjesmu ni napjev Zdravo Tijelo Isusovo. Najstariji zabilježeni napjev Zdravo Tijela nalazi se u zbirci (orguljnik) fra Marijana Jaića Napivi (1850.).
DRUGE PJESME, čija se povijest vremenski poklapa s poviješću Zdravo Tijela, nalaze se u spomenutim djelima Divkovića, Margitića, Babića, pa je dobro da ih ovdje napomenemo, radi njihove vrijednosti i radi daljnjeg istraživanja. To su: Zdravo Krvi Isusova, Gospin plač, U to vrijeme godišta (nalazi se i u Pistolama i evangeljima fra Ivana Bandulavića, 1613.), Rascviljena Majka staše (druga polovica 13. stoljeća, stari prijevod poznate latinske marijanske sekvence Stabat Mater dolorosa, koja se pripisuje fra Jacoponeu da Todiju, umro 1306.; prijevod se ne nalazi u spomenutim djelima, ali odaje veliku starinu).